< kolovoz, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

05.08.2008., utorak

Sad si dio ostaloga...

Klasika, uvijek smislis nesto novo.
Tek toliko..
Nikad dosta i tebi i meni.
Znaj samo da presao si granicu moga strpljenja, a trebao si sa mnom
osvojiti sve sto postoji.
pokusaj sam.
licemjerno, cinicno i arogantno.
to ti pristaje.
Ja cu nastaviti svoje putovanje.
Sasvim obične, predivne stvari. Sasvim obični, predivni ljudi.
Uhvatiš li se u nesvjesnom osmijehu? Vrlo dobar početak
Ili možda ipak ne. Recitacije svemirskim brodovima. Toliko je veselja.
Svuda su, pogledaj. Tužni, traže izgubljeni osjet iza uha, grubim jagodicama koje ne osjećaju dodir. I ti si takav, i ja sam takva, svuda smo, ponekad. Gramzljivi i oštri, grebemo svojim cinizmom, automatizirani, promatramo se u trećem licu, strane i tuđe. Stojimo, hladnih stopala, zgroženi količinom ravnodušnosti. Ne dotiče me svijet. Ponekad se pravim.

03.03.2008., ponedjeljak

Dosta je impulzivnosti, (ne) tolerancije
I gluposti, naizmjence glupih pocetaka i
Svih vrsta prilagodjavanja
Navika, na novo, nije mi lako
Ni malo zanimljivo, odvise dosadno, previse prozirno.
Nije moj tip djelovanja.
Jos uvijek sam filmu za koji su svi zaboravili da je ikad postojao, zivim ga u svojim mislima, nemam potrebu djelit to s ostalima.
Nema komplikacija sve je suvise jednostavno, dosadno.
Nije moj stil ponasanja.
Rijeci koje nitko ne razumije
Ili da se bolje izrazim, ljudi
To zovu sluzbeno mojim glupostima
Smeta im krivi poredak rijeci u recenici, histerican smijeh i svaki nenadani pokret.
Na sve odgovaram ocima, izvodim kojekakve akrobacije od kojih kasnije skoro i ne vidim, ne da mi se govorit.
Zato se sluzim svim vrstama grimasa, proizvodim zvukove i povremeno pricam ocima.
Na to se smiju
'' daj opet, kak mozes to?''
Ali na to zatvorim oci i pitam :'' hoces i ovakvu reprizu??''
''cudna si''
''bas mi je drago sto te znam''
Bez ikakve rasprave okrecem se i odlazim, zadovoljno nestajem i opet razmisljam…


...Tamo gdje pronalazim bol, pronalazim i sreću.
tamo gdje je ljubav vrijeme ne postoji. Tamo gdje
vas ne poznajem, najljepše mi je. Tamo gdje odlazim
noću, mogu sve. Tamo gdje sam počela ću i završiti...

13.02.2008., srijeda

A kad mi dodjes ti



Pada noć puna strepnje
A nema te tu kraj mene
A trebam te kao pjesnik svoju bol
Na srcu studen zima
Na usnama tvoje ime
I samo čekam dan da dođeš mi

Ko da nema kraja
A noću tebe sanjam
I samo čekam dan da dođeš mi

A kad mi dođeš ti
I osmjeh vratiš mi
Sva patnja i bol
Života mog će proć
U noćima bez sna
Ja tebe dozivam
Da dođeš mi ti
I kad od svih počnemo
Mi mirno živjeti

30.01.2008., srijeda

Kad osjecaji postanu rijeci gube vrijednost

Volim te !t>

Ljutnja nije dopustila miroljubive sporazume.

Cilj ne opravdava sredstva.
Volim te !
Ne postoje ciljevi samo sredstva.Život vodi do nepoznatog k poznatom.
Svaki je trenutak obiljezen tom zanosnom tajnom.
Ne znam odakle sam dosla ni kamo idem.
Imas li i sada osjecaj da nesto ne valja??Imas li i sada
osjecaj da :
Volim te!

Kad osjecaji postanu rijeci gube vrijednost...

20.01.2008., nedjelja

Mozemo nauciti letjeti



Prevalili samo put dok nismo stigli ovdje.
Tisucu zivota, deset tisuca.
Pa jos tisucu zivota dok nismo shvatili da postoji savrsenstvo, a onda jos stotinu zivota dok nismo shvatili da je svrha zivljenja da otkrijemo to savrsenstvo i pokazemo ga drugima.
Mi smo mozda ispred onog sto je uobicajeno: ''NEMA GRANICA'', pomisli: mozda ce uskoro doci vrijeme kada ce se iznenada na tvojoj obali pojaviti netko i pokazati ti kako se leti.
Zivi za to.
Ja ti ne pristajem.



GLEDALA SAM U NEBO, GLEDALA SAM DUZE OD SVE
DRUGE DJECE.

27.12.2007., četvrtak

Jadna i bjedna dvje i sedma, a ma neeee

Uvaljani mjeseci u alkoholu. Bezrezervo i bespostedno!
Bez trunke pameti i savjesti prema samoj sebi. Eto koliko se niti jos vise mogu zamrsiti u ljudskom bicu sve zbog ekstaze i zaludjenosti. Kao djecja igra rekla bih no poigravanje organizmom, dovode do nervoze.
Povrijedjenosti. Ta igra nije igra. To ime nema ime. To ime ja nemam!
Tvoje su oci lijepe, cudne i nemirne. Tvojim se licem prelijeva lava, obrazi tek sitni u dalekom grimiznom nebu. Kad sanjas u predvecerje ja se ubijam iznova u sitnim minutama razigranosti. Sakupljam djelice same sebe preko dana da bih sve isto gubila u noci. I lako se opet pravit sjenom Petra Pana kad tako lakse klizim po vrelom asfaltu lipnja i srpnja. Zaboravljajući neki daleki sijecanj perpun dojmova, napaljenu veljacu, poklonjeni ozujak laganih nervoza i travanj u kojem su se dani prelamali od malih grceva beobraznosti i inata, i netko novi.
Maj je pak sa sobom teško vukao gorčinu i razočaranost koji je dobivao na ludilu i negdje se nesvjesno prekalio u strahovit tresak lipnja, i zadrzan netko novi. Zajebana godina rekala bih, al volim ga.

Srpanj je na iznenađenje donio lijepe trenutke malih ispletenih paučina koje su se negdje duboko utkale u meni. Ja se prosipam i nemam se!
U kalendaru srpnja mudro označavam dane osmijehom kao što to u tiskarama rade crvenilom za praznike. E takvi se dani praznuju obilježeni crvenim ružem za usne.
I nježan miris jutarnje svježine gdje lelujaju Ivančice na čijim laticama leptiri odaju svoju nevinost nježnim krilima tvoje krhkosti.


Čije je to biće? Čije su to sjete?
Na nekom su otoku velike ruke sagradile svjetionik za izgubljene pomorce i veterane.
Tu je sajam bogova gdje trguju cigani. Tu me kupi!
Sitna stopala gaze na peron i u žamoru stapaju se riječi i slike.
I više nema smisla pisati nit išta govoriti jer oči su jasnije no ikad!
Dočekat cu posljednji dan 15 godine. Uci cu u 16 godinu homo sapiensa. Isti dan pogansko slavlje u litrama vina i magije.
I jedno razočaranje nestanka čarolije. U toj noći bijah trijezna, nit piti nisam mogla. I samo sam želila u svoju postelju uroniti u miris nečeg lijepog.Nista posebno imat 15 godina.
Opako dobra godina! Zajeb! Igra! Ljepota! Sreća! Ljutnja! I nekako sam sretna.
Željela bih ti reći nešto lijepo….

20.09.2007., četvrtak

Proplanak anonimni, ne vjerujem ni rijec

Izmijesani okusi od strane dojmova.
Selektiram kronicno tuzne filmove.
Zamagljene lece, jedan od veselih covjeculjaka u glavi i jedan
Jedini stih, reproduciram!
I tako razmisljam od dvadeset i dvadeset i pet do dvadeset i tri i dvije minute.
Nesigurna u izvornost vlastitih dojmova, gubim se misaono.
Bojim se vlastitih misli. Ajde nek neko dođe i kaže mi da ne trebam. Bojati se.
Prica ovo nije, barem ne u okvirima koji pricu cine pricom.
Odsada sam, plemenita, okrutna i tako intelektualno superiorna, svojom ogorčenom društvenom kritikom promijenila djelić svijeta. Da, u jednom od americkih filmova.

20.07.2007., petak

Pakao podnevnog sunca


Vončja bi maj grl ?

Dok sjedim u svom kutku sobe, iritirajucim glasom obraca mi se moj alter ego.
Tek na trenutke shvatim da objektivnost prema mojoj osobi uvelike odstupa od razine normalne. Znala sam da se ljudi mjenjaju, ok, to smo shvatili, ne ?? I tek sto pokusam bar imalo zaviriti u svoju osobnost, netko mi se obraca s polumrtvim Oi.
Podigla sam pogled i tu je prestalo razmisljanje o meni. Ali, kada sam ponovno pocela razmisljati, dojam koji sam stekla nije mi se svidio. Tu sam odlucila da necu razmisljati vise o sebi, ali da neke stvari jednostavno moram izbaciti iz svoga zivota, moram. Ovisna sam o demonu nikotinu, dim duhana vlada sa mnom, i to mi se vise ne svidja…Pokusala sam ostaviti cigarete i jel, nisam uspjela, ali to mi je namjera za dolazece godine, iako sumnjam da cu uspjeti. Postoje jos neke pojedinosti koje smatram da bih trebala izbaciti iz svoga zivota, ali razmisljajuci sam shvatila, ako ih se vec ne mogu rijesiti, mogu ih iskoristiti. Trenutno sam zadovoljna, i vrlo sretna osoba. Idem upaliti jos koju cigaretu, i pokusat se rijesiti ih. Mda.







07.07.2007., subota

Sve manje lebdim...sve vise padam

Spoznaja da sam u kratkom, vrlo kratkom vremenu dozivjela veliku transformaciju licnosti, potaklo me na pisanje ovoga posta.
Gledajuci realno na svoju proslost, ne svidja mi se. Transformacijom licnosti postala sam psihicki i fizicki adekvatna osoba i ne trebam nikoga da mi to uporno potvrduje, selektivna sam oko ljudi oko sebe i to mi se svidja, ne obaziruci se na ostale.
Ponosna sam na sebe.
I na vas, i njih, i njihove prijatelje, i sve ostale...mda.
Slucajno sam otkrila carobnu formulu zadovoljstva, zbunjenosti i ispunjenosti, ali po pravilu
sve to dolazi u vrijeme kada to vec imas…bezveze.





Ništa neće ostati nekažnjeno,
rat protiv gospodara je počeo
nećemo se zaustaviti samo na demonstrativnim gestama,
jer smo shvatili da je jedina
obrana - napad!!!

09.05.2007., srijeda

Nisam obratila pozornost na zadnju stvar.

A bilo ih je toliko….


Pocetak nastavljam svojom starom teorijom, koja je toliko puta uzeta za ovakve svrhe, pa ju se stidim vise i uzimati.
Borba za prevlast nad samom sobom.

Istina, cesto puta postavljam povrsna pitanja. Ali, znamo da postoji meduprostor u mojim oh so povrsnim pitanjima. Krivim preciznost, postavila je iznova stvari na mjesta koja mi ne odgovaraju.
A tisina, ona je sada najglasnija.
Kao i uvijek, odbijam dovrsiti sve zapoceto, ili kraj svedem na totalno krivi pocetak, takve stvari me jednostavno impresioniraju….
I onda jos kazes kako bih trebala te dovoljno poznavati, i znati na sto mislis kad me pogledas svojim prelijepim ocima, mozda nisam dovoljno dobra…pokusaj negdje drugdje…
Svojim agnosticizmom uvelike pretjerujem, ali to je u redu, sada ne vjerujem u nista…a Boga jednostavno obozavam…